Dvije su glavne teme ovog projekta: prvo, recepcija Wundta u novijoj hrvatskoj filozofiji i, drugo, Mercierov utjecaj na Zimmermanna.
Wilhelm Wundt je ne samo najzaslužniji među utemeljiteljima eksperimentalne psihologije nego i autor mnogih vrijednih filozofskih djela. Njegovo znanstveno i filozofsko djelo naišlo je na znatnu recepciju i među hrvatskim filozofima s kraja 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća. Ta recepcija dosad nije bila sustavno istraživana. Ovaj projekt nastoji taj nedostatak nadoknaditi, u prvom redu, sustavnim istraživanjem recepcije Wundtove misli u Gjure Arnolda, Antuna Bauera, Alberta Bazale, Elze Kučere i Vladimira Dvornikovića, i to kako s obzirom na njegovu eksperimentalnu psihologiju i psihologiju naroda, tako i s obzirom na njegovu filozofiju.
Désiré-Joseph Mercier osnivač je i dugogodišnji predvodnik krajem 19. i u prvoj polovici 20. stoljeća izrazito utjecajne louvainske neoskolastike, koja je gajila posebno otvorenost prema modernim znanostima. Stjepan Zimmermann, najistaknutiji hrvatski neoskolastik, sam je u više navrata istaknuo da je na njegov filozofski pristup, uz Geysera, najviše utjecao Mercier. Taj utjecaj, međutim, u dosadašnjoj literaturi o Zimmermannu nije istraživan. Ovaj projekt nastoji taj nedostatak nadoknaditi, u prvom redu, sustavnim istraživanjem Mercierova utjecaja na Zimmermannovu spoznajnu teoriju (disciplinu u kojoj je taj utjecaj zacijelo najizrazitiji).